ISPIT SAVJESTI – priprema za primanje sakramenta pomirenja (ŽIVOTNA ISPOVIJED)

IX. Dijelovi Katekizma Katoličke crkve koji se odnose na grijeh i sakrament pomirenja:

Pad –> točke 385-412
Sakrament pokore i pomirenja –> točke 1422-1470
Čovjekova sloboda –>točke 1730-1742
Moralnost ljudskih čina –> točke 1749-1756
Moralnost strasti –> točke 1762-1770
Moralna savjest –> točke 1776-1794
Grijeh –> točke 1846-1869
10 Božjih zapovijedi –> točke 2052-2550

 

NAPOMENE:

[1] Katekizam Katoličke crkve, točka 1857.

[2] Katekizam Katoličke crkve, točka 1862.

[3] Sve nabrojano u sebi uključuje da mi je u konkretnoj situaciji u kojoj sam se ogriješio nešto drugo bilo Bog. Drugim riječima, nisam svu pomoć, snagu, moć, znanje, zdravlje, ispunjenje želje ili potrebe dosljedno tražio samo i isključivo u živome Bogu. Time se osobno i svojevoljno odričem svih prava Božjeg djeteta kao i svake Njegove pomoći jer Boga skidam s prijestolja koje mu pripada.

[4] Pri svim ovim grijesima kao okolnosti kojima pobliže određujem počinjeni grijeh, trebam navesti koliko sam puta što činio, koliko sam za neku uslugu platio.

[5] Za svaku navedenu organizaciju, osim članstva treba naglasiti i jesam li preuzeo neku odgovornu ili važnu ulogu, npr. u socijalističkoj partiji, masonskoj loži…

[6] Dva su sigurna puta traženja izlječenja: 1. organizirana službena medicina i 2. vjera u Isusa koji liječi.

[7] Polažem zakletvu kojom se obvezujem na poslušnost i odanost nekom ili nečem što nije Bog.

[8] Zakletvama, formulama, ritualima kojima ulazim u različite stupnjeve odajem počast ili prisižem na poslušnost i odanost nekom ili nečem što nije Bog. Osobito se to odnosi na borilačke vještine koje u svom nazivu imaju riječ koja znači «energija» («ki», «chi» ili slične).

[9] Riječi kao  što su: »bogme«, »boga ti«…

[10] Jedina od deset zapovijed u kojoj se odmah navodi dobra posljedica vršenja te zapovijedi.

[11] Kao što nemam pravo mučiti, zlostavljati ili ubijati drugu osobu, isto nemam pravo činiti niti  svojem tijelu. Ono je “hram Božji” i tako je dolično odnositi se prema njemu. Tu naravno treba obratiti pažnju na to da nam tijelo od “hrama Božjeg” ne postane “Bog sâm”.

[12]Ogovaranje je govorenje istine koja ocrnjuje osobu. Sv. Ignacije kaže da je otkrivanje tuđeg smrtnoga grijeha – smrtni grijeh, otkrivanje tuđeg lakog grijeha – laki grijeh, otkrivanje tuđe nesavršenosti – nesavršenost. Otkrivanjem produljujem i produbljujem posljedice počinjena grijeha.

[13] Time iskazujem nepoštivanje Božjega djela kojim podržava moj i život svih ostalih ljudi koji žive sad ili će živjeti u budućnosti, kao i životinja, biljaka i svega ostaloga što je Bog na Zemlji stvorio.

[14] Barem jednim dijelom ovisnosti se mogu svrstati i u povredu prve Božje zapovijedi jer mi je u svakoj konkretnoj situaciji kada uzimam neku od nabrojanih tvari ta tvar “nasušnija” potreba od potrebe za Bogom i odlučujem se za nju namjesto za Boga. Ovisnost ima i drugi vid, u kojem se može promatrati kao bolest jer osoba vlada sobom u suženom opsegu. S obzirom da je u začetku ovisnička ponašanja često teško odredivo koliko sam svojevoljno i svjesno na njih pristao (ali osoba je rijetko ovisničko ponašanje počela posve bez svoje volje, odnosno prinudno), a koliko su na to utjecale prilike u kojima sam se našao, ispovijedit ću to ponašanje i pokajat ću se za onaj dio za koji sam pred Bogom po vlastitoj savjesti odgovoran.

[15] Ugledam li bludnu sliku na televiziji ili npr. izlogu kioska i skrenem pogled, ne činim grijeh. No, zadržim li pogled nakon što sam uvidio da mi je pred očima bludna slika, počinio sam grijeh.

[16] Time se ogrješujem o bračni zavjet.

[17] U braku i izvan braka.

[18] Uhvatim li se da maštam o bludu, to je napast. Nastavim li maštati nakon što sam uvidio što činim, griješim.

[19] Neplaćanjem poreza okradam državnu blagajnu i oštećujem sve one koji primaju plaću iz te blagajne, kao i sve institucije koje se djelomično ili potpuno iz nje održavaju i čije usluge svakodnevno ili povremeno koristim (sudove, policiju, ceste, javnu rasvjetu, vodu, el. energiju…). Ako državu i osjećam nepravednom, to ne opravdava moj osobni grijeh. Moja će djela prosuditi Bog, kao i djela onih za koje držim da mi čine nepravdu.

[20] Sve su nabrojane stvari vlasništvo onoga koji ih je proizveo kao što je slika vlasništvo slikara, a automobil onoga koji je za njega platio cijenu.

[21] “Malim” lažima se nazivaju one koje govorimo da bismo izbjegli neugodnost, a koje nikomu izravno ne nanose zlo.

[22] Kleveta je neistinit ili neprovjeren iskaz koji ocrnjuje osobu.

[23] Iako se ovdje ne radi o bračnom drugu, radi se u uplitanju u moguću Božju želju da mladić i djevojka sklope brak.

[24] Ovdje se ne misli na “svetu zavist”. Dok grešna zavist želi Božji dar oduzeti ili umanjiti onoj osobi koja ga ima da bi ga ona prisvojila (želi za sebe uzeti Božji dar od druge osobe kao da se radi o nekoj stvari), “sveta zavist” ne pomišlja da bi koga lišila primljena Božjeg dara, već i ona želi to isto primiti od Boga. “Svetu zavist” potiče želja da se duša približi Bogu, a grešnu zavist želja da se ima nešto što ima bližnji.

[25] Lijenost je činiti ono što ne treba, kao i ne činiti što treba u danom času.

[26] Katekizam Katoličke crkve preporuča (točka 1454) i Rim 12-15, 1Kor 12-13, Gal 5, Ef 4-6.